POVIJESNI IZVORI

Povijesni izvori govore o postojanju organiziranih naselja na ovom području u 14.st., a većina naselja pod današnjim imenima zabilježena je popisom stanovništva1704. godine (osim Grabričine i Ruškovice.

 Prema tom popisu ovo područje bilo je nastanjeno sa 
hrvatskim stanovništvom sa 139 porodica.

 Košutgrad, Ruškovica


Za utvrdu Košutgrad(Cosucsak) zna se da je bila smještena u zapadnom dijelu Moslavačke gore,
u šumi Južna Garjevica, između Kopčić brda i Dabčeve kose i u 
blizini izvora Podgradskog potoka. Najbliže je naselje Mustafina Klada. Postojala je u srednjem vijeku, od 13 st. do pada u ruke Turaka,
nakon čega je srušena i nikad nije obnovljena. Bila je u vlasništvu Čupora Moslavačkih i potom Erdödyja. Sačuvan je samo jedan komad zida, ali se prema tragovima na terenu
moglo približno rekonstruirati njezin tlocrt ovalnog oblika (promjera 23m), okružen dubokom grabom i nasipom. Na jednom je kraju postojalo
naselje koje se zvalo Podgrađe (a još i Podgradska odnosno Warallya).
Ono je također bilo okruženo grabama, a preko pokretnog mosta se prelazilo u zamak.U Podgrađu je, kao što smo već rekli, bio franjevački samostan s crkvom Sv. Marije, a od izgradnje do rušenja prošlo je tek 90 godina.

Sačuvani zidni fragment u Košutgradu je od kamena, a na lokalitetu ima dosta razbacanih opeka. Iako se utvrda prvi put spominje 1334., oblik zemljane utvrde, format opeke i način izvedbe upućuju na romaniku.
Naselje ispod utvrde upućuje na to da je vjerojatno riječ o utvrdi iz 13. st. Od stručnjaka su prvi Košutgrad 1978. obišla dva istraživača iz Bjelovara (Z. Lovrenčević i V. Megla) koji su snimili stanje i napravili tlocrt
negdašnje građevine.


 Jelengrad

Jelengrad

Dobro očuvani ostaci utvrđenog grada Jelengrada postoje i danas u Moslavačkoj gori. Prema arheološkim promatranjima utvrđeno je da je izgrađen u 13. stoljeću, a to se mišljenje uvriježilo i u literaturi o Jelengradu, no u pisanim izvorima spominje se prvi put u darovnici Jurja Čupora Moslavačkog pavlinskom samostanu 22. siječnja 1460. (darovnica je napisana «In castro nostro Szarwasko»). Iako u literaturi prednjači mišljenje, da je izgrađen tek nakon tatarskih provala, bez arheoloških iskapanja i nedostatka izvora teško je točno utvrditi postanak ove utvrde.
 
Jelengrad je bio sjedište Čupora Moslavačkih, obitelji koja je dugi niz godina vladala većim dijelom ovih prostora i dala nekoliko istaknutih osoba (npr. bana Pavla Čupora te zagrebačkog biskupa Demetrija II. (1442.-1465.)). Nakon smrti posljednjeg Čupora, Stjepana, 1492. u ove prostore dolazi porodica Erdödy. Iako je Stjepan Čupor oporukom ostavio svoje posjede rođacima i crkvi, posebno pavlinskom samostanu na Moslavačkoj gori, kralj Vladislav II. daje njegove posjede 1493. ostrogonskom biskupu Tomi Bakaču Erdödy. Porodica Erdödy se više oslanja na utvrdu Moslavina, nego Jelengrad pa on lagano zamire te završava kao i svi moslavački burgovi, osvajaju ga Osmanlije, koji kratko vrijeme na njemu drže svoju posadu. Od 16. stoljeća Jelengrad je zaboravljen i prepušten propadanju.

Uz ostatke Garić grada, Jelengrad je drugi očuvani burg u Moslavačkoj gori, samo što u njegovu slučaju nisu očuvane unutarnje zgrade, već samo vanjske zidine. Doduše, postoje naznake neke unutrašnje arhitekture, a jasno se vidi gdje su bili opkop, most i ulaz. Opis ostataka Jelengrada zabilježen je već početkom 20. stoljeća u putopisu Dragutina Hirca.

Ostaci samostana Podgrađe-Warallya
 Košutgrad između Kopčić brda i Dabčeve Kose zapisan je 1334. g. u popisu crkvenih župa gdje se spominje da pod Košućakom postoji kapela čazmanskog arhiđakonata. Kako se 1334 godine spominje postojanje kapele i podgradskog naselja za pretpostaviti je da je utvrda postojala već u 13.st Naseljeni dio ispod Košut grada, kuda je tekao potok Podgradska i Jarak, zvao se Podgradska. 

 Podgradska je bilo naselje ispod grada koje su naseljavali uglavnom obrtnici i trgovci koji su pored svojih kuća i vrtova imali radnje i trgovine.

 Čini se da je tu postojala i župna crkva Sv. Martina jer se ona spominje u Moslavini 1334. g. Područje toga naselja u Moslavini nije moglo biti veliko jer ispod grada nije bilo većeg prostora. Otuda se vidi da je tu stanovništvo bilo gusto naseljeno već oko 1334. Ono je bilo još bogatije 1501. jer je u to vrijeme tu postojao pored župnika i kapelan. 

 Krajem 14. st. Ivan Čupor sin Stjepana iz Moslavine spominje se kao vlasnik Podgradske. 

 Demetrije II Čupor Moslavački bio je biskup zagrebački od 1442. - 1465. g. U tome vremenu dao je izgraditi franjevački samostan s crkvom svete Marije u Podgradskoj (između današnje Ruškovice i Kopčić brda uz Podgradski Jarak ). Na dijelu samostanskih posjeda 
nastalo je današnje naselje Kompator (comune patrum ili compatres). Jedno od objašnjenja naziva mjesta je i prema latinskoj riječi cumpater - kum, smatrajući da je jedan od prvih naseljenika bio mnogima kum. 

 1750. popisanio je 16 obitelji porijeklom iz okoline, iz Gorskog kotara, Like i od Karlovca., a već 1850 bilo je samo 5 obitelji.

  Uz samostan vezivala se i materijalna i duhovna kultura okolnih naselja. 90 godina postojanja i djelovanja franjevačkog samostana na ovom području ostavilo je pozitivne tragove na ovom prostoru. Franjevci su širili pismenost, kulturu, podizali gospodarstvo i poticali naseljavanje ovog kraja. 

 Ugarsko – hrvatski kralj Vladislav daruje 1493. godine posjed Podgradska Tomi Bakocsu. 

 Tijekom 15. st. sve češći su upadi Turaka u područja Moslavine. U to vrijeme vlasnik moslavačkih posjeda je bio Petar II Erdödy. 

Karta


 Poslije hrvatsko – ugarske nagodbe 1868. kojom je Hrvatska bila izručena Mađarskoj i posebno u doba apsolutističkog banovanja Khuena Hedrwaryja u Moslavinu doseljavaju mnogi stranci iz monarhije, te se pokušava zatrijeti hrvatski jezik i kultura. Česi su za 1 jutro svoje prodane zemlje u Češkoj mogli kupiti 12 jutara zemlje u Moslavini. Najviše ih je doselilo u 
Katoličko Selište i Ludinu, gdje su imali prosvjetna društva i školu. Zbog takvih pogodnosti za doseljenik 
iz drugih krajeva Ugarsko - hrvatske monarhije Moslavina je 1900. g. imala svega 60% Hrvata. 1903. g. održavaju se antimađarske demonstracije i u Ludini su Hrvati uništili 
mađarske grbove i natpise i ispisali parole “Hrvatska Hrvatima!” 

 Južna strana Moslavačke gore bila je branjena utvrdom Moslavina , a sjeverna Klisom kod Oštrog zida . Tako je Moslavačka gora bila okružena utvrđenim gradovima , pa ju nazivaju “Zaprtom gorom” ili “ Mons Claudius”. To je svakako prihvatljivije mišljenje od onoga koje taj naziv stavlja u vezu sa rimskim carem Klaudijem.-



 POVIJEST USTROJSTVA OPĆINE

 Općim napredkom u vrijeme Marije Terezije ubrzao se razvitak moslavačkih naselja. Tako Velika Ludina krajem 
17. i sredinom 18. stoljeća postaje općinsko središte. Kotar je novoizgrađeni dvorac Erdody, a županija Križevci. Tako ostaje do 1886. godine kada Bjelovar dobiva nove upravne funkcije, pa nastaje Bjelovarsko - križevačka županija sa sjedištem u Bjelovaru. Takav ustroj ostaje do stvaranja Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca. 

 Vidovdanskim ustavom iz 1921. god. uvedeno je unitarno centralističko uređenje. Kralj Aleksandar 1922. godine donosi Uredbu o podjeli zemlje na 33 oblasti, od kojih je 6 u Hrvatskoj. Ludina je i dalje općina i ostaje u kotaru Kutina unutar osječke oblasti. 

 Nakon atentata na Stjepana Radića, kralj Aleksandar uvodi diktaturu, mijenja se ime države u Kraljevina Jugoslavija (1929.g.). Država je podijeljena na 9 banovina sa banom kojeg postavlja kralj. Naša općina spada pod kotar Kutina i Savsku banovinu sa sjedištem u Zagrebu.Tako ostaje do 10.4.1941. godine kada je proglašena Nezavisna Država Hrvatska. Općina Ludina je tada unutar kotara Kutina i županije zagrebačke do 1945. godine i pada NDH. 

 Ludina je u tom periodu u samom početku imala Narodno oslobodilački odbor, nakon toga Općinski odbor, a kotar je bio u Kutini. Integracijom 1963. godine manje općine pa time i Velika Ludina postaju dio novoustrojene općine Kutina. U Velikoj Ludini u tom periodu djeluje Mjesni ured.Iza prvih demokratskih i višestranačkih izbora u proljeće 1990. godine dolazi do bitnih promjena. Referendumom je izglasano otcjepljenje od SFRJ. Sabor kao najveće predstavničko tijelo proglasilo je prestanak djelovanja Socijalističke Republike Hrvatske i proglašava Republiku Hrvatsku sa svim državnim obilježjima. Novim ustrojem 1993. godine Velika Ludina postaje općina, a županije je Sisačko - moslavačka sa sjedištem u Sisku.

Poslovi na HZZ

Galerija

stop view Info
/
      preview
      Album
      Photo
      Date
      Dimensions
      Filename
      File size
      Camera
      Focal length
      Exposure
      F Number
      ISO
      Make
      Flash
      Views
      Comments
      ozio_gallery_fuerte
      Ozio Gallery made with ❤ by joomla.it

      София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3